Archive
Hosteler
Number 36/37
Season 2009
Contents
Na putovanjima sam veliki istraživač
Zemlja vulkana i domovina najrazvijenije civilizacije Novoga svijeta
Na putu prema gore II. dio
Zemlja izvorne prirode, endemskih vrsta i lagodnog života
Po otoku sunca i mističnih antičkih ostataka brže od kazaljke na satu
S Ferijalnim u Beč, Istanbul, Pariz, London...
MARKO LOVRENČIĆ
Na putovanjima sam veliki istraživač
By Branimir Markač
MARKO LOVRENČIĆ

'Zig-zag Me-dve-ščak!' ovih je dana najpopularniji navijački slogan na zagrebačkim sportskim borilištima. Hokej se u Hrvatsku vratio na velika vrata, a Klub hokeja na ledu Medveščak jedini je klub u Hrvatskoj koji u ovim trenucima na svakoj utakmici igra pred ispunjenim gledalištem. Zagrebačka publika, gladna vrhunskih hokejaških utakmica kakve je gledala krajem 80-ih godina, kada je Medveščak bilježio svoje najveće uspjehe na međunarodnom planu (igrao u polufinalu Kupa prvaka dvije godine zaredom i pobjeđivao vrhunske momčadi iz Italije, Francuske, Austrije i Njemačke), oduševljeno bodri popularne 'medvjede' i redovito ih, poput rock zvijezda, zove na bis, povrtak na led, neovisno o ishodu utakmice. Jedan od ljubimaca publike je domači dečko - Marko Lovrenčić. Ponajbolji domaći igrač i član startne postave Medveščaka o svojem djetinjstvu će reći kako je bio nestašno dijete, vječiti istraživač, uvijek dio grupe, a gotovo uvijek i vođa ekipe iz ulice. »Bio sam običan klinac, uvijek u nekim manjim nezgodama. Roditelji nisu imali mira, a i danas se često na obiteljskim druženjima i među društvom prepričavaju moje razne nezgode i nesvakidašnji pothvati!«. U hokej je zaljubljen još od malih nogu... - Karijeru sam započeo u HK Zagreb, a zatim sam sa 17 godina prešao u Medveščak. U tom vremenu sam nekako putovao između klubova pa sam opet otišao natrag u Zagreb, a zatim opet u Medveščak gdje igram danas! U vrtiću sam išao na tečaj klizanja i tada je moje 'umijeće' (smijeh!!) zapazio Zlatko Crnković, legenda hrvatskog hokeja i tadašnji trener Medveščaka, i rekao mojim roditeljima kako imam veliki potencijal za igranje hokeja. Bilo mi je svega četiri godine kad su me roditelji upisali u školu klizanja! Dosta je klinaca tada treniralo hokej. Ja nisam bio siguran kako sam izabrao hokej zauvijek. To je možda trebala biti neka moja prolazna faza. Nisam imao pojma kuda idem na klizaljkama. Jurio sam ledom, padao, na prvom treningu razbio sam glavu! No, to je sve na mene djelovalo vrlo motivirajuće i za inat svima onima koji su eventualno sumnjali u mene. Želio sam dokazat da mogu i otada sam doslovno zaljubljen u hokej!

Najdraži trener, tko je ostavio najviše utjecaja?
- Dva su trenera Slovaka iz kluba Zagreb, u kojem sam počeo trenirati, koji su imali najviše utjecala, koji su na neki način odredili moj hokejški put i koje pamtim kao najdraže. To su Miroslav Černy i Svatopuk Kosik. S godinama su se treneri mijenjali, dolazili su novi, vračali se, odlazili... No, njih dvojica ostali su mi najviše u sjećanju!

Postoji li neki sportski cilj koji bi želio ostvariti?
- Sada je to sigurno ulazak u play-off regionalne lige EBEL, u kojoj igramo po prvi puta ove godine. To je naš cilj i naš zadatak! Dugoročno to su svakako što uspješnija igra na ledu, uspješni rezultati i visoki plasmani, kako unutar klube i lige EBEL tako i na reprezentacijskom nivou!

Što je najvažnije za hokejaša? Snaga, brzina, tehnika...?
- Sve je podjednako važno! I snaga i brzina i tehnika i velika koncentracija i izvanredan timski rad, a svakako i vrhunska disciplina u treniranju, radu i životu! Moraš biti svjestan da si dio tima i da je rezultat moguć uspješnim i konstantnim timskim radom. Naravno, svaki član tima doprinosi uspjehu svojim kvalitetama, svojom požrtvovnošću, svojim sportskim uspjesima te suradnjom i poštovanjem spram drugih igrača u timu!

Koliko napora i vremena ulažeš u treniranje?
- Iznimno puno! Hokej je vrlo naporan sport! Uostalom, odlični sportski rezultati u svom sportu zahtijevaju puno odricanja i visoku disciplinu. I puno, puno rada! Imam dva do tri treninga na ledu, kondicijske treninge na suhom. A kad se ozbiljno baviš sportom, kao mi sada hokejom od kada smo ušli u ovako ozbiljnu i profesionalnu ligu, moj cijeli dan je podređen sportu i obavezama oko kluba! No, uspjeh i dobri rezultati ono su što te tjera da budeš još bolji i treniraš i ulažeš još više! Nisu uzalud sportaši i vrlo često i vrlo uspješni poslovni ljudi...

Bi li preporučio mladima bavljenje hokejom?
- Naravno! Hokej je u Hrvatskoj bio vrlo popularan, osobito krajem osamdesetih godina s nacionalnim i međunarodnim uspjesima kluba Medveščak Gortan. Ove sezone hokej se nakon gotovo 20-ak godina djelovanja u svojevrsnoj sportskoj sjeni vratio u život ljudi! Hokejsko ludilo zavladalo je Zagrebom i cijelom regijom! Publika se vratila na tribine. Samim time sve je veći broj klinaca koji žele trenirati hokej, a kako čujem zbog postoječih problema s ledom u Zagrebu, kojih smo svi jako svjesni jer imamo samo dva klizališta, mnogi od njih nisu upisani i čekaju svoj red. Nadam se da nekima neće biti kasno i zato bi morali svi djelovati i početi stvarati i otkrivati nove ledene talente!

Je li hokej grub sport?
- Većina ljudi misle kako je hokej vrlo grub sport i kako su hokejaši veliki grubijani! Ali pritom ne znaju da je hokej pri samom dnu ljestvice što se tiče ozljeda u odnosu s ostalim sportovima. U stvari, na kraju ispada kako se na 'obračune' na ledu više pale oni koji gledaju hokej nego oni koji ga igraju!

Jesi li pretrpio neku težu ozljedu?
- U hokeju me privlači brzina! Kad si na ledu sve se odvija nevjerojatnom brzinom i nikada ne znaš što se može dogoditi. Jednostavno niti ne razmišljaš o tome! Jednostavno igraš, juriš dalje, pratiš igrače i pak! Moja najozbiljnija ozljeda je povreda, točnije puknuće, ključne kosti. Imao sam neke lakše povrede koljena, ali sve to za sada nije ostavilo posljedica na mene. Naravno, uvijek zaradiš pokoju masnicu, ali to jednostavno već nakon drugog treninga zaboraviš i ne primjećuješ!

Koja je najzahtjevnija, najteža pozicija u hokeju?
- Po meni to je centar! No, kao što sam rekao, za uspjeh momčadi i dobre rezultate uigranost i 'zajedništvo' svih pozicija jednako je važno!

Kako stojiš s batinama, tko te najviše istukao, vratiš li...
- Ma nisam dobio puno batina kroz sve ove godine, možda sam više ja ustvari dao! Hahaha... Nije nikada niti bilo ozbiljnijih situacija, no ja sam dosta nagao pa bih vjerojatno odgovorio na napad! I to žestoko! Hahaha... Ali, naguravanje i batine na hokeju su svojevrsna tradicija! Za mnoge je najveći doživljaj kad ledom polete palice i kada se skinu rukavice! E to onda znači ozbiljan okršaj! No, takvi okršaji su kod nas doista rijetki!

Koliko je teška (tvoja) hokejaška oprema?
- Moja oprema u kojoj treniram i igram teška je oko 6-8 kilograma! Postoji više slojeva i prije izlaska na led treba se dobro osigurati kako se ne bi ozbiljno ozlijedio. U igri vrlo često udarate u suparničkog igrača ili nalijećete na ogradu, padate na razne načine na led!

Koliko energije, tekučine potrošiš na utakmici?
- Tijekom utakmice i kod svake intenzivne igre postajem lakši za jedno 2 litre tekućine, odnosno 2 kilograma tečine! Hokej je izrazito naporan sport. Na ledu se odvijaju brze izmjene jer ste vrlo aktivni, nema mirnog kruženja i čekanja, neprestano jurite s jedne strane leda na drugu. Borite se za pak! Naglo se zaustavljate pa snažno krečete i tako neprestano u krug! Na ledu ne stojite u nekim udobnim tenisicama već praktički na jednom vrlo tankom nožu na skliskom ledu!

Kako vraćaš energiju?
- Pijem puno tekućine i pazim na prehranu. Makar, zbog same zahtjevnosti sporta naša hrana može biti nešto manje 'sportska' nego li u drugim sportovima. Vrlo je važan odmor i oporavak tijela i mišića nakon leda, jer su pod velikim naporom tijekom akcija! Nemam poseban ritual. Pazim da sam odmoran, da imam dovoljno sna i da se sportski i zdravo hranim te, naravno, unosim dovoljno potrebne tekućine!

Može li hokej osigurati egzistenciju?
- Kod nas još uvijek ne! To još uvijek nije sport s milijunskim ugovorima, transferima igrača i velikim sponzorima! Naravno, ova sezona je dokazala kako je hokej vrlo popularan, kako ima publiku! Situacija se razvija u smislu da će i hokejaši postati i službeno profesionalni sportaši i da će moći živjeti od svog 'sportskog rada'!
Najava daljnjeg tijeka sezone, očekivanja...
- Kvalitetna igra, ozbiljni i naporni treninzi, plasman i play off... Sve ono što sada napravimo dobro, priprema je za slijedeću sezona koja mora biti još bolja!

Kakva je budućnost hokeja u Hrvatskoj?
- U ovom trenutku ona je vrlo svijetla! Pogledajte to takozvano hokejsko ludilo koje je zavladalo Hrvatskom, tu euforiju! Vratili smo staru slavu hokeja Zagrebu i Hrvatskoj i sada je trebamo održati! Vjerujem da to možemo i da će sve više klinaca krenuti na hokej i tako osigurati vrlo svjetlu budućnost za ovaj sport kod nas...

Mogućnosti hrvatske reprezentacije su...
- Iako mali, imamo izvanredne rezultate. Rekao sam kako je mnogima bilo nepojmljivo da hokej može izazvati ovakvu euforiju u Zagrebu. U Zagreb dolaze mediji i novinari iz cijeloga svijeta i pišu o toj jednoj maloj zemlji, za koju vjerojatno mnogi ne znaju niti gdje je ili da ima samo jedinstvenu obalu, o jednoj momčadi koja ima najmanji budget u regiji i izvanrednu publiku! To je naravno važno i u reprezentativnom djelu, jer mi doista imamo dobar rezultat a to je DIVIZIJA 1! Naš zadatak je zadržat se u toj diviziji i imati sve bolje rezultate!

Tvoje hokejaške mane i vrline su?
- Moja najveća mana je što brzo planem i što sam u nekim situacijama prenervozan. Možda previše neke stvari uzimam k srcu! Ali, moje srce doista kuca za taj klub, za rezultat i za našu igru na ledu! Moje vrline su svakako predanost hokeju, treninzima, uspjehu i moja sposobnost da budem timski igrač, da mi je važan timski uspjeh i klupski rezultat!

Hokejaški idol?
- Šveđanin Henrik Zetterberg.

Najbolja svjetska šestorka po Marku bi izgledala?
- Vrlo jednostavno, Patrick Roy na golu, Zetterberg kao centar, Marko Lovrenčić kao krilo... hahahahahahahaha... Kovalev kao drugo krilo, Lindström i Kronwall kao bekovi.

Jesi li praznovjeran, imaš li neki ritual prije utakmice?
- Nemam neke posebne rituale ili procedure. Naravno, bez dobre fizičke pripreme nemate što raditi na ledu! Važno mi je dobro se zagrijati prije utakmice. Uvijek prije utakmice vrtim priču u glavi, razmišljam o tome kako bih odigrao neki trenutak. No, na ledu se toga jednostavno ne prisjetite, samo igrate! A nešto poput donjeg veša, sretnog para čarapa, mantre, hamajlije doista nemam...

Je li hokej skup sport? Koliko opreme potrošiš godišnje?
- Za prilike u kojima danas živimo i jest! No, naravno, hokejem se bavite profesionalno i ta oprema vam je jednostavno nužna! Kao kad se bavite nekim drugim poslom u kojem trebate određena profesionalna pomagala. Ne znam točno koliko košta svaki pojedini dio moje opreme, no za primjer možemo uzeti palicu. Dobra palica košta od 150 eura na više, a ja niti sam ne znam koliko ih slomim u sezoni! Naravno, najpotrošnije su palice, vjerujem da ih potrošim najmanje 10-ak u jednoj sezoni!

Zašto si odabrao na dresu broj 9?
- To je prvi broj koji sam dobio na dresu i od tada uvijek nosim taj broj! Možda je to moja svojevrsna podsvjesna mantra! Hahaha...  No, svi znaju to je sportska devetka u hrvatskom hokeju i želim da tako i ostane.

Za koji klub navijaš?
- Za Detroit Red Wingse. No, hokej ne promatram, odnosno ne pratim na taj način. Kao i svaki profesionalac u svome poslu, utakmice promatram iz drugog kuta. Ne obračam toliko pažnju na klubove koji su na ledu, koliko na samu tehniku igrača. No, kad trebam odabrati, uvijek odaberem Red Wingse!

Medveščak je trenutno jedini klub u Hrvatskoj koji igra pred punom publikom...
- Medveščak je napravio svojevrsno osvježenje u hrvatskom sportu! Od početka to je bila nova, pozitivna priča koja se svima svidjela. Sjećam se koliko sam poziva i upita primio kad su se u ljeto po hrvatskoj pojavili megaplakati s natpisom 'Hokej u Zagrebu' budući da su svi znali da igram hokej. Svi su odjednom počeli pričati o hokeju ni nitko doista nitko nije znao što će se događati! Mislim da niti ljudi koji vode tu cijelu priču nisu znali koliko će sve narasti u vrlo kratkom roku! Mi smo od početka krenuli s porukom o nenasilju na sportskim događanjima i terenima i to je prepoznala publika, majke s djecom, obitelji, čak i djedovi s uničićima, i na neki način su svojim dolaskom na utakmice i podrškom klubu počeli davati podršku tom dostojanstvenom načinu navijanja, koji je postao ponos sportske Hrvatske! Publika je nevjerojatna! I u trenucima kada gubimo mi izlazimo na bis pred publiku koja ne želi napustiti dvoranu! Poput glazbenih zvijezda. U Zagreb zbog toga dolaze mediji iz cijeloga svijeta, a cijela liga, gdje god dođemo, priča o atmosferi koja traje u Domu sportova za vrijeme naših utakmica! Čini mi se kako je publika prepoznala da dajemo sve od sebe, da smo ekipa i da se svi zajedno maksimalno trudimo! Kod nas nema padanja i pretvaranja na ledu. Kod nas se igra do posljednjeg trenutka bez obzira na rezultat. Dobijemo udarac, ali se saberemo i idemo dalje! Ljudi su primijetili da se iskreno borimo za svoj klub da ne marimo za slavu za novce i za uspjehe i da smo svi zajedno jedan tim. I publika je postala dio tog tima. Mi s ponosom uvijek kažemo kako je publika naš šesti igrač! Iznimno smo zahvalni na tome!

Voliš li putovati i mimo hokejaških putovanja?
- Obožavam putovanja! Za vrijeme sezone nema nimalo vremena za putovanja, osobito ne ove sezone, ali jedva čekam barem neku pauzu koju onda iskoristim za putovanja, makar i ona jednodnevna... Volim tople krajeve i more! Možda malo neobičnoa za hokejaša, no i ne tako puno kad bolje razmislite...

Kako kratiš vrijeme na pripremama, putovanjima...
- Šetnjom. Koristim svaki trenutak da se prošetam, upoznam novu sredinu. Svakako za druženje s timom i igračima...

Koje bi destinacije izdvojio kao tebi najdraže, najzanimljivije?
- Sada imam najveću želju otići u Egipat. Želim izbliza vidjeti i istražiti tu svjetsku povijest, tu kolijevku današnjeg svijeta. Zanimaju me piramide, načini na koje su nastale, povijesne knjižnice, ali i ta drugačija kultura! Bio sam već nekoliko puta u sjevernoj i zapadnoj Africi i doista me oduševila!

Idealno putovanje...
- S dragom osobom, zanimljiva i nova destinacija, bogat program, razne mogućnosti, neka super zemlja i kultura...no, mora biti toplo! Obožavam zemlje u kojima je topla klima!!!

Što najviše privlači tvoju pažnju u gradovima, zemljama koje posjetiš?
- Nove kulture, običaji, lokalno stanovništvo, njihov život...Volim promatrati sve detalje oko sebe! No, najviše volim kad sam blizu mora, negdje gdje je toplo! Volim ronjenje i ukoliko mogu povezati putovanje s ronjenjem za mene je to izvanredan užitak!

Jesi li boravio ikada u hostelu?
- Naravno da jesam! Kao i svi kad su mladi! Hosteli su za budžet koji imate kad ste mladi pravi spas! Nikada nisam imao negativna iskustva. Čak sam i u Tunisu boravio u hostelu i ugodno se iznenadio koliko je bilo udobno i čisto!

Što si najegzotičnije pojeo na putovanjima?
- Kad putujem, uz kulturu same zemlje obožavam istraživati i isprobavati lokalne specijalitete! Mene nije strah kušati zmiju, kukce, nepoznate namirnice...naravno, to ne mora uvijek i dobro završiti! Hahaha. No, čar putovanja i jest upoznavanje i 'življenje' novih i nepoznatih kultura!

Nakon profesionalne karijere...
- ...želim svakako ostati u sportu! Vjerojatno kao kondicijski trener za što se sada i školujem na Kineziološkom fakultetu! Jednom kad na bilo koji način uđeš u sport -  nema povratka!

Osjećaš li na vlastitoj koži da si postao poznat široj javnosti?
- Istina je da me ljudi sada više prepoznaju. Javljaju mi se na ulici i na nekim događanjima, no sve je to još uvijek umjereno i nije pretjerano. Ja sebe, kao i moja obitelj i prijatelji, doživljavam kao običnog dečka iz ulice i ponosan sam da to tako ostaje...

Koju poznatu osobu bi volio upoznati i o čemu bi s njom razgovarao?
- Hokejsku legendu Joea Šakića. Razgovarali bi o hokeju, naravno!

Što visi na retrovizoru u tvom automobilu?
- Miris za auto s Medveščakovim grbom!

Što te kod ljudi odbija / privlači?
- Privlače me ljudi s kojima mogu voditi normalan razgovor, koji su dostupni i otvoreni za komunikaciju, jednostavni i iskreni. Ne volim, točnije izbjegavam, ljude koji su nametljivi, arogantni, koji žude da budu u centru pažnje i time teroriziraju druge oko sebe... Jednostavnost u kombinaciji s uspjehom za mene su najveće vrline koje neki čovjek može imati osobno i u poslu!

Tvoja osobina koju bi volio promijeniti...
- Ovako 'na loptu' ili da kažem 'na pak', ne bi ništa mijenjao!

Ovisan si o...
- ... hokeju i o ronjenu!

Što bi učinio jednim potezom čarobnim štapićem?
Učinio bih da ljeto traje 6 mjeseci da uživam na moru, a zatim da samo preko noći dođe zima i traje 6 mjeseci tijekom kojih igram hokej. Kako je krenulo sa svim ovim vremenskim promjenama, možda mi uskoro neće niti trebati čarobni štapić! Pokušao bih jednim mali potezom štapića sagraditi i nekoliko klizališta u Hrvatskoj kako bi klinci iz drugih gradova mogli pokušati trenirati i igrati hokej.

Kome bi darovao godišnju ulaznicu za domaće utakmice Medveščaka?
- Svom djedu! Zato jer dolazi na svaku moju utakmicu, jer mi je, uz cijelu obitelj, izrazito velika podrška i jer iskreno uživa u tome...

Pamtiš li neki savjet oca, majke, ili narodnu izreku koje se i danas držiš?
- Uvijek bi mi govorili 'Budi pošten' i trudim se biti!

Sretan rođendan želi ti ekipa Hostelera! A tvoja rođendanska želja je...
...slatka želja! Hahaha...

Hi.euro26?
- Odlično je da postoje mogućnosti za mlade poput iskaznice Hi.euro26, koje pomažu mladima da lakše, jednostavnije i s manjim troškovima putuju svijetom i tako upoznaju nove kulture, ljude, jezike, običaje...Onoliko smo veliki i bogati u sebi i prema svijetu koliko smo spremni biti otvoreni, iskreni i koliko možemo poštovati i cijeniti one drugačije od nas! Hi.euro26 jedan je od načina da upoznaš svijet i na taj način još više 'izgradiš sebe' u pozitivnom smislu!

 

InfoBox

nadimci:  Dudo (po ocu!)
visina, težina: 180 cm,  90 kg
boja kose, očiju: smeđa, zelena
datum rođenja: 22.11.1982.
mjesto rođenja:  Zagreb
ljubavni status: zauzet
momčad: KHL Medveščak
pozicija u momčadi: centar ili krilo
najdraži uspjeh: divizija I
Najdraži glazbenik, glazbenica: Gibboni, Oliver / Josipa Lisac
Najdraži glumac, glumica: George Clooney / Angelina Jolie
Najdraži film: Alien i SF filmovi
Najradije jede/pije: tjesteninu, prirodne sokove i voda
grad snova:  Zagreb
hobi: ronjenje
vozi: motor

Hosteler Number 30
Season 2008
Hosteler Number 29
Season 2007
Hosteler Number 28
Season 2007
Hosteler Number 27
Season 2007
Hosteler Number 26
Season 2007
Hosteler Number 25
Season 2006
Hosteler Number 24
Season 2006
Hosteler Number 23
Season 2006
Hosteler Number 22
Season 2006
Hosteler Number 21
Season 2005
Find a hostel
Book hostels worldwide (including our hostel in Dubrovnik) on hihostels.com: