Archive
Hosteler
Number 40/41
Season 2010
Contents
Ena Vrbek
Uspon na Everest sanjala sam cijeli život
Škotska
...Majka Priroda u najsjajnijem izdanju
Malezija
Zemlja netaknute prirode i prijateljskih ljudi
Atena
Nove priče drevne božice
Tajland & Kambodža
Od civilizacijskog trona do bespuća problema
...ili kako obići svijet s oskudnim budžetom
Putovanja za 50-ak kuna dnevno
...ili kako obići svijet s oskudnim budžetom
By Tomislav Perko
Putovanja za 50-ak kuna dnevno

'Odakle pare?', najčešće je pitanje koje mi ljudi upućuju nakon iznošenja činjenice da sam u zadnjih godinu dana proveo više vremena na raznim putovanjima nego kod kuće. 'Pa, i nemam ih baš... zapravo, skuplje mi je živjeti u Zagrebu nego na cesti', moj je dobro uvježbani odgovor. Sugovornikova znatiželjna i začuđena faca mi je samo dodatni motiv da brže bolje iznesem još par detalja – 20-ak posjećenih zemalja, 50 gradova/sela, preko 12.000 kilometara... sve to sa dnevnim budžetom od oko 50 kuna. I tu dolazi do selekcije sugovornika – neki misle da sam lažov, drugi da sam umišljeni hvalisavac, a treći, i meni srcu najdraži, su oni koji sa iskrom u oku pitaju – 'Ali, kako?'

Nadajući se da si ti, dragi čitatelju, jedan od ovih trećih, drage ću ti volje ispričati kako ja to uspijevam. Ne zbog toga da mi se diviš i kažeš 'Vau, kako super!', već zbog vrlo jednostavnog razloga – da te možda moja priča potakne na neku avanturu, kao što su mene potaknule priče nekih drugih ljudi...

Tko sam ja?

Ima jedan kanadski pjevač/komičar koji pjeva 'I'm just a regular, everyday, normal guy...'. Drito to. Rodio se i odrastao u Zagrebu, imao predivno djetinjstvo, najbolje roditelje na svijetu, završio gimnaziju, upisao fakultet, radio bezbrojne studentske poslove kako bih imao za pivu u parkiću s ekipom, zaljubljivao se, odljubljivao, sve je dalo naslutiti kako moj život ni po čemu neće biti različit od rodiš se-školuješ-oženiš-radiš posao koji ne voliš-uzmeš kredit na 30 godina-napraviš par djece-odeš u penziju-umreš stila života. Ali eto, bogovi su bili milostivi pa su mi poslali par ljudi koji su me motivirali da iskočim iz te životne kolotečine i zapitam se pitanje koje bi si svatko trebao postaviti – koji k. želim napraviti u svom životu?

Korak prvi – Couchsurfing

Za one koji nikad nisu čuli o čemu se tu radi – Couchsurfing je internet zajednica ljudi koji nude besplatan smještaj putnicima koji dođu u njihov grad i, s druge strane, ljudi koji traže taj isti smještaj kada su na putu. U principu to izgleda ovako – živite u nekom gradu, imate nešto slobodnog vremena i volje za upoznavanjem novih ljudi, otvorite profil na Internet stranici CouchSurfing.org i ponudite svoj kauč (ili bilo koje drugo mjesto za spavanje) nekom tko se zatekne u vašem gradu. S druge strane, ako ste na putu, preko te iste stranice tražite ljude koji su vas spremni ugostiti, šaljete im mejl(ove) i nadate da će vas netko prihvatiti i udomiti na par dana.

Prije nešto manje od dvije godine i sam sam se priključio i u međuvremenu ugostio preko 130 ljudi iz 35 različitih zemalja, čisto volonterski. O svim tim ljudima bih definitvno mogao napisati podeblju knjigu (kad bih znao pisati, dakako), a priče kojih sam se naslušao uz pijuckanje pive su me ostavljale bez teksta, ali s crvima u dupetu i hrpom motivacije za isprobavanjem nečeg sličnog – otisnuti se u nepoznato, družiti s kul ljudima po čitavom svijetu, jednostavno, živjeti.

U ljeto 2009. su se stvari posložile, dao sam otkaz na poslu koji sam obožavao, iselio iz podstanarskog stana jer nisam imao novaca za stanarinu, stavio ruksak na leđa i otisnuo se na dvomjesečno putovanje Europom na kojem sam prošao devet država i posjetio 20-ak gradova – sve to s budžetom od 360€. Prijatelji koje sam ugostio u Zagrebu su ovaj put bili moji domaćini, a puno puta sam odsjeo kod potpunih neznanaca koji su mi u roku keks postali vrlo dobri prijatelji s kojima sam još i dan danas u kontaktu. I ne, nikada nisam imao niti jedno negativno iskustvo.

Nakon dvomjesečnog zujanja po srednjoj Europi vratih se na ispitne rokove, a nakon njih se uputih na turu po Engleskoj i Škotskoj, a ovo ljeto sam proveo u najjužnijoj pokrajini Španjolske – Andaluziji. To zadnje putovanje je trajalo malo više od 50 dana i koštalo me cca 400€.

Sad kada objasnih kako rješavam smještaj na putovanjima (nikad nisam platio noćenje po hotelima/hostelima), još je jedna vrlo važna stavka koja mi omogućuje putovanja na ovaj način – besplatan prijevoz.

Korak drugi – autostop

Uz smještaj, definitivno najviši troškovi na raznim putovanjima odlaze na prijevoz do neke destinacije. Pošto ne imah novaca da si priuštim prijevoz vlakovima/autobusima na svojim putovanjima, odabrao sam jedinu alternativu – vlastiti palac.

U principu, vrlo je jednostavno – izaberete dobro mjesto gdje automobili ne prolaze prebrzo i na kojem se mogu sigurno zaustaviti, dignete palac, stavite osmjeh na lice i – čekate. Svi će vam reći da to nije sigurno, ali ako želite putovati, a nemate novaca – što vam drugo preostaje? Mogu govoriti samo iz vlastitog iskustva i iznostiti neke činjenice, a one su – preko 12.000 kilometara pređenih isključivo autostopom, 20-ak država i 50 gradova/sela posjećenih na taj način, 150 različitih automobila i – niti jedno negativno iskustvo. Što, da se razumijemo, nikako ne znači da se ne treba paziti i koristiti zdravi razum.

Korak treći - ?

Zapravo, ovo bi trebao biti korak prvi – odvažiti se na koračanje. Posložiti prioritete i vidjeti želite li vi isprobati nešto slično i kakve se priče kriju iza svega toga. Ja sam svoje priče namjerno izostavio iz ovog teksta, ne zbog toga što sam škrtica, nego jednostavno zbog toga što su moje. I u slučaju da se vi odvažite na neki sličan pothvat, ne želim da mislite da će vam se dešavati lijepe ili ružne stvari koje su se meni dogodile, zato jer – neće.

Ne tražim da mi vjerujete čitajući moje dogodovštine, želim da isprobate sami.

Gdje dalje?

Dok se ovaj broj bude puštao u tisak i rapačavao naokolo, nekolicina ljudi i ja ćemo biti na putovanju od Zagreba do Istanbula, služeći se CouchSurfingom i autostopom. Ne znam kako će biti, samo znam da će biti. Što je ipak puno više od toga da ne znam uopće. U slučaju da imate voajerske porive i želite vidjeti neke fotografije i priče s mojih prošlih putovanja i izvještaje s ovog tekućeg do Istanbula – pravac Fejsbuk i tražite stranicu Thomas Love's adventures. Tko zna, možda se i jednog dana susretnemo uz cestu, ili na nekom kauču...

Hosteler Number 30
Season 2008
Hosteler Number 29
Season 2007
Hosteler Number 28
Season 2007
Hosteler Number 27
Season 2007
Hosteler Number 26
Season 2007
Hosteler Number 25
Season 2006
Hosteler Number 24
Season 2006
Hosteler Number 23
Season 2006
Hosteler Number 22
Season 2006
Hosteler Number 21
Season 2005
Find a hostel
Book hostels worldwide (including our hostel in Samobor) on hihostels.com: