'Odakle pare?', najčešće je
pitanje koje mi ljudi upućuju nakon iznošenja činjenice da sam u zadnjih godinu
dana proveo više vremena na raznim putovanjima nego kod kuće. 'Pa, i nemam ih
baš... zapravo, skuplje mi je živjeti u Zagrebu nego na cesti', moj je dobro
uvježbani odgovor. Sugovornikova znatiželjna i začuđena faca mi je samo dodatni
motiv da brže bolje iznesem još par detalja – 20-ak posjećenih zemalja, 50
gradova/sela, preko 12.000 kilometara... sve to sa dnevnim budžetom od oko 50
kuna. I tu dolazi do selekcije sugovornika – neki misle da sam lažov, drugi da
sam umišljeni hvalisavac, a treći, i meni srcu najdraži, su oni koji sa iskrom
u oku pitaju – 'Ali, kako?'
Nadajući se da si ti, dragi
čitatelju, jedan od ovih trećih, drage ću ti volje ispričati kako ja to
uspijevam. Ne zbog toga da mi se diviš i kažeš 'Vau, kako super!', već zbog
vrlo jednostavnog razloga – da te možda moja priča potakne na neku avanturu,
kao što su mene potaknule priče nekih drugih ljudi...
.jpg)
Tko sam ja?
Ima jedan kanadski
pjevač/komičar koji pjeva 'I'm just a regular, everyday, normal guy...'. Drito
to. Rodio se i odrastao u Zagrebu, imao predivno djetinjstvo, najbolje
roditelje na svijetu, završio gimnaziju, upisao fakultet, radio bezbrojne
studentske poslove kako bih imao za pivu u parkiću s ekipom, zaljubljivao se,
odljubljivao, sve je dalo naslutiti kako moj život ni po čemu neće biti
različit od rodiš se-školuješ-oženiš-radiš posao koji ne voliš-uzmeš kredit na
30 godina-napraviš par djece-odeš u penziju-umreš stila života. Ali eto, bogovi
su bili milostivi pa su mi poslali par ljudi koji su me motivirali da iskočim
iz te životne kolotečine i zapitam se pitanje koje bi si svatko trebao
postaviti – koji k. želim napraviti u svom životu?
Korak prvi – Couchsurfing
Za one koji nikad nisu čuli
o čemu se tu radi – Couchsurfing je internet zajednica ljudi koji nude
besplatan smještaj putnicima koji dođu u njihov grad i, s druge strane, ljudi
koji traže taj isti smještaj kada su na putu. U principu to izgleda ovako –
živite u nekom gradu, imate nešto slobodnog vremena i volje za upoznavanjem novih
ljudi, otvorite profil na Internet stranici CouchSurfing.org i ponudite svoj
kauč (ili bilo koje drugo mjesto za spavanje) nekom tko se zatekne u vašem
gradu. S druge strane, ako ste na putu, preko te iste stranice tražite ljude
koji su vas spremni ugostiti, šaljete im mejl(ove) i nadate da će vas netko
prihvatiti i udomiti na par dana.
.jpg)
Prije nešto manje od dvije
godine i sam sam se priključio i u međuvremenu ugostio preko 130 ljudi iz 35
različitih zemalja, čisto volonterski. O svim tim ljudima bih definitvno mogao
napisati podeblju knjigu (kad bih znao pisati, dakako), a priče kojih sam se
naslušao uz pijuckanje pive su me ostavljale bez teksta, ali s crvima u dupetu
i hrpom motivacije za isprobavanjem nečeg sličnog – otisnuti se u nepoznato,
družiti s kul ljudima po čitavom svijetu, jednostavno, živjeti.
U ljeto 2009. su se stvari
posložile, dao sam otkaz na poslu koji sam obožavao, iselio iz podstanarskog
stana jer nisam imao novaca za stanarinu, stavio ruksak na leđa i otisnuo se na
dvomjesečno putovanje Europom na kojem sam prošao devet država i posjetio 20-ak
gradova – sve to s budžetom od 360€. Prijatelji koje sam ugostio u Zagrebu su
ovaj put bili moji domaćini, a puno puta sam odsjeo kod potpunih neznanaca koji
su mi u roku keks postali vrlo dobri prijatelji s kojima sam još i dan danas u
kontaktu. I ne, nikada nisam imao niti jedno negativno iskustvo.
.jpg)
Nakon dvomjesečnog zujanja
po srednjoj Europi vratih se na ispitne rokove, a nakon njih se uputih na turu
po Engleskoj i Škotskoj, a ovo ljeto sam proveo u najjužnijoj pokrajini
Španjolske – Andaluziji. To zadnje putovanje je trajalo malo više od 50 dana i
koštalo me cca 400€.
Sad kada objasnih kako
rješavam smještaj na putovanjima (nikad nisam platio noćenje po
hotelima/hostelima), još je jedna vrlo važna stavka koja mi omogućuje putovanja
na ovaj način – besplatan prijevoz.
Korak drugi – autostop
Uz smještaj, definitivno
najviši troškovi na raznim putovanjima odlaze na prijevoz do neke destinacije.
Pošto ne imah novaca da si priuštim prijevoz vlakovima/autobusima na svojim
putovanjima, odabrao sam jedinu alternativu – vlastiti palac.
.jpg)
U principu, vrlo je
jednostavno – izaberete dobro mjesto gdje automobili ne prolaze prebrzo i na
kojem se mogu sigurno zaustaviti, dignete palac, stavite osmjeh na lice i –
čekate. Svi će vam reći da to nije sigurno, ali ako želite putovati, a nemate
novaca – što vam drugo preostaje? Mogu govoriti samo iz vlastitog iskustva i
iznostiti neke činjenice, a one su – preko 12.000 kilometara pređenih
isključivo autostopom, 20-ak država i 50 gradova/sela posjećenih na taj način,
150 različitih automobila i – niti jedno negativno iskustvo. Što, da se
razumijemo, nikako ne znači da se ne treba paziti i koristiti zdravi razum.
Korak treći - ?
Zapravo, ovo bi trebao biti
korak prvi – odvažiti se na koračanje. Posložiti prioritete i vidjeti želite li
vi isprobati nešto slično i kakve se priče kriju iza svega toga. Ja sam svoje
priče namjerno izostavio iz ovog teksta, ne zbog toga što sam škrtica, nego
jednostavno zbog toga što su moje. I u slučaju da se vi odvažite na neki sličan
pothvat, ne želim da mislite da će vam se dešavati lijepe ili ružne stvari koje
su se meni dogodile, zato jer – neće.
Ne tražim da mi vjerujete
čitajući moje dogodovštine, želim da isprobate sami.
.jpg)
Gdje dalje?
Dok se ovaj broj bude
puštao u tisak i rapačavao naokolo, nekolicina ljudi i ja ćemo biti na
putovanju od Zagreba do Istanbula, služeći se CouchSurfingom i autostopom. Ne
znam kako će biti, samo znam da će biti. Što je ipak puno više od toga da ne
znam uopće. U slučaju da imate voajerske porive i želite vidjeti neke
fotografije i priče s mojih prošlih putovanja i izvještaje s ovog tekućeg do
Istanbula – pravac Fejsbuk i tražite stranicu Thomas Love's adventures. Tko
zna, možda se i jednog dana susretnemo uz cestu, ili na nekom kauču...